Plavsko jezero je najveće ledničko jezero na Balkanu. Nastalo je u području koje je bilo intenzivno zahvaćeno glacijacijom, gdje se voda akumulirala u plavsko-gusinjskom valovu. Formirano je krajem virma, koji označava posljednju fazu velike pleistocenske glacijacije. Površina jezera iznosi 1,99 km², nalazi se na 906 m nadmorske visine, s maksimalnom dubinom od 9,16 m. Dužina jezera iznosi 2.160 m, a širina 1.490 m, dok je zapremina 7.690.950 m³. Površina neposrednog sliva prelazi 4 km² (Feratović, 2018). U prvoj fazi postojanja jezero je bilo znatno prostranije i dublje. Plavsko jezero je protočnog tipa, a osnovna obilježja vodnog bilansa daju mu pritoka Ljuča sa svojim slivom i otoka Lim, čije izvorište upravo predstavlja ovo jezero. Značajan stepen protočnosti vode ima veliki uticaj na termički režim i čistoću vode.
Nastajući u doba intenzivne glacijacije, biljne i životinjske vrste koje su ovdje živjele prije ledenog doba preživjele su povlačenje jezera i ostale „zarobljene“ u današnjim ledničkim jezerima, prilagođavajući se novonastalim uslovima. Prema dosadašnjim istraživanjima, vode ovog jezera zadovoljavajućeg su kvaliteta.
Plavsko jezero ima eliptičan oblik i smješteno je u prostranoj plavsko-gusinjskoj kotlini, tektonskoj potolini između Prokletija i Visitora. To ga čini najnižim ledničkim jezerom u Crnoj Gori. Nastalo je u terminalnom basenu najdužeg lednika u pleistocenu na prostoru Crne Gore, dugog 35 km. Lednik se kretao od kučkog krškog lednika, od cirkova na Žijovu, potom se spajao s više lednika iz centralnih djelova Prokletija, pretvarajući cijelu kotlinu u prostrani lednički valov. J. Cvijić (1921) navodi da gotovo sve doline u Prokletijama imaju oblik valova, dok S. Stanković (1975) konstatuje postojanje četiri terase oko Plavskog jezera, nastale kao posljedica klimatskih promjena poslije pleistocena i promjena nivoa jezera. Rijeka Ljuča, koja donosi najveću količinu vode jezeru, usjekla je korito kroz morenski i fluvioglacijalni nanos, stalno zasipajući jezero materijalom različite krupnoće. Rijeka Lim, otoka jezera, takođe usijeca korito kroz morenski nanos. J. Cvijić (1921) kaže: ,,Plavsko jezero je tipski primjer po kome se ovim procesima jezero smanjuje i uništava.“
Značajan dio okoline jezera i plitki djelovi su zatravljeni. Obala jezera je niska i slabo razuđena. Na jugozapadnoj obali, kod ušća Ljuče, nalaze se dva manja poluostrva i tri zaliva, a u delti rijeke i tri ostrvca, koja se pojavljuju za vrijeme niskog vodostaja (Radojičić, 2005).
Jezero zahvata vode i sedimente iz prostranog slivnog područja složene geologije, sastavljene od karbonatnih i silicijskih tipova stijena, uključujući krečnjake, pješčanike, vulkane, filite, škriljce i konglomerate (Frankl et al., 2016). Nastalo je u glacijalnom koritu pregrađenom brojnim morenama, te se nalazi u kotlini okruženoj krajnjim morenama (Frankl et al., 2016) velikog izlaznog glečera koji se prostirao u obliku slova „u“ prema jugoistoku, dolazeći iz okoline Gusinja. Taj glečer je prekrio prostrana ledena polja Prokletija. Basen jezera sadrži izuzetno debele slojeve bazalnih sedimenata, uključujući 27,4 m naslaga iz srednjeg i kasnog holocena (Wilkinson, 2012), dok je debljina pleistocenskih sedimenata nepoznata...
Video : Plavsko jezero
